Šumarske staze

Izvor: List Modruš, broj 6 - svibanj 2009.

Sjećanje na prošlost me ne napušta, pa tako i sjećanje na moj polazak i povratak sa svakodnevnog posla i doživljaje vezane uz to. Pješačilo se puno, za današnje pojmove nezamislivo puno, i to pojedinačno i u grupi. Često sam se pridruživao radnoj grupi šumarskih radnika i uvijek smo odabirali prečac do radnog mjesta. Odabir na livade Kosice, koje se prostiru nekoliko kilometara ispod kote Deriguz, n. v. 803 m, me je radovao. Staza blagog uspona završava na raskrižju Šuplji grič. Lokacija je dobila ime po kamenoj stijeni, okomito izvišenoj, s otvorom u obliku volte u središtu. Tamo se često mogao ćuti zvuk kose i brusa, te muki glas kako pjeva «Oj livado, rosna travo zelena, javore...»

Pjesmu kosca ostavljamo iza sebe i nastavljamo put uz cvrkut ptica: Smolina livada, Šimin i Filin krč do Šlepkove livade. Nakon tih livada pojavile su se još prostranije, zvane Brajdićev krč. Kada smo pogledali u smjeru jugozapada zadivili su nas vrhovi: Klokoč, Crni vrh, Bitoraj Rasova. Zaustavljanja nije bilo i put se nastavljao prema Pađenovim krčima do odmorišta Stubalj. Tu je nepresušiv izvor pitke vode. Nakon osvježenja i «čik pauze», put se nastavljao u pravcu Kozji kamen i dalje do križanja Košare. Od tuda se razdvajaju pravci na radilišta: Zagorska kosa — Dolac, Fimina kuća — Škrobtnik, Živa voda — Spača.

Odmah se pristupalo poslu, a radno vrijeme se nije mjerilo. Kad je sunce na zalazu iznad Drugomišlja, s radom se prestaje i kreće se prema kućama. Isti pravac je pri povratku kući, ali bez zadržavanja na odmorištima. Često, prelazeći preko livada, čujemo oglašavanje srneće divljači: «bau, bau, bau». Put se nastavlja do razilaženja na križanju Šuplji grič. Jedni idu prema Javorovici, drugi prema Gornjem Modrušu, a treći prema Kosicama, gdje opija miris otkosa svježe trave. Tako pješačeći po uhodanim stazama, umorni, stižemo do svojih domova na počinak. Uvođenjem mehanizacije u šumu i izgradnjom šumskih komunikacija (ceste i traktorske vlake), radničko i tehničko osoblje prevozi se autobusima do radnog mjesta, a utabane staze i prečaci zaraštaju i odlaze u zaborav. Vrijedna je spomena ideja tehničkog osoblja šumarije Josipdol, koji su podigli drveni objekt nazvan «Lugarnica» u predjelu Kozarice — Zali strmac. Objekt ima namjenu skloništa za slučaj nevremena, a pučanstvu služi kao izletište. Uz objekt podignut je prostor za roštiljanje i kuhanje kave (tradicija šumara). Izletnicima nedostaje obilježeno šetalište, pa se preporuča staza do jedinstvenog prirodnog objekta, Šupljega griča. Kamena stijena nadvisuje stabla, a svojim otvorom u središtu, opletenim bršljanom čini slavoluk priređen za doček svakog dobronamjernog izletnika. Povijesni Modruš sa svojom okolinom pruža izletnicima mogućnost jednodnevnih izleta i to objektima: ruševini grada Tržana, Kloštru — ostacima pavlinskog samostana i prirodnoj pojavi, Sopačkoj jami. Grad Tržan ističe se ostacima zidina sa kojih puca veličanstven pogled na okolinu. Pogled jugoistočno preko plaščanske doline seže na vrhove planinskog krša ličke Plješivice, a pogled na drugu stranu, prema sjeverozapadu, otkriva kameni vrh legendarnog Kleka. Sopačka jama koja se nalazi u podnožju Crnog vrha (preko 1100 m), nastala tektonskim procesima, ističe se kao jedinstven prostor s okomitim stijenama, obraštenim s autohtonim vrstama drveća. Većinom su zastupljene: smreka, gorski javor, lipa, brijest, a u pukotinama kamenih stijena sporadično se javlja tisa.

Na dnu jame nalazi se orušena stijena iz koje vječito kapa voda i taloži se na najnižoj točki u koritu, dnu s vječnim ledom. Ljudi su govorili kako su u prošlosti radnici, u doba velike suše, vodu iznosili u drvenim posudama, zvanim fučije. Pristup u jamu moguć je samo sa sjeverne strane obrasle grmljem i šumskim travama, a ističe se širokolisna veprina, koja s izrazito crvenim plodom smještenim u polovici tamnozelenog lista, privlači izletnika da ga ubere i stavi za šešir kao ukras i uspomenu na Sopaču (iako spada među vrste koje su trajno zaštićene). Povijesni Kloštar koji je bio nekadašnje sjedište pavlina — redovnika ističe se ostacima zidina gdje se uočavaju volte klesanog kamena koje su vezale dvorane i ostale prostore pa tako i svetišta. Povijest govori o kapeli Sv. Nikole koja je prenešena na novu lokaciju nakon izgradnje ceste Jozefina i podignuta u Gornjem Modrušu na križanju Pavka. Povjesničari tvrde kako je prva štamparija u Hrvatskoj bila upravo u Kloštru podno Kapele. Svakako je važno zabilježiti i brojna izvorišta vode, kojim Modruš s okolinom obiluje, osobito sjeveroistočna strana, pa se tako javljaju nepresušivi izvori, kao što su Korito za Gradinom, Fratrovica u Gojači, Gospodski zdenac za Maradinom, Grbčev zdenac u Lugu, Migan u Gradićima, Frajlovac u Salopekima, Rožić u Jandrlićima, izvor pod Vratima ispod Zanićeve kuće, izvoru Polijanovoj dragi i izvor Lužonjak. Svi nabrojeni izvori su služili ljudima kao izvori njihovog života. S izvora su nosili pitku zdravu vodu u bremama i fučijama. To su drvene posude koje su izričito namijenjene nekada ljudima za prenošenje vode. U njima su prenosili vodu za piće u domaćinstvu i kada su radili na oranicama i livadama. Korita i lokve pored izvora služile su ženama u selima za pranje domaće robe (rublja). Također su služili i kao napajalište za stoku. Ljudi bi godišnje jedanput čistili izvore, korita i lokve da voda bude što bistrija za upotrebu. Bio je to težak i pretežak život u odnosu na današnje prilike.

Svi ti izvori slijevaju se u potok Miljanicu i Ratković. Miljanica se uljeva u potok Munjavu, a Ratković u Bistrac - Zagorje. Ovi potoci u prošlosti imali su gospodarski značaj. Na njima su podizani objekti: pilane-potočare, mlinovi-vodenice, a kao sporedno uz potok kopani su bazeni za natapanje industrijskih kultura — konoplje i lana. Te bazene, nazvane močila, posjedovalo je skoro svako domaćinstvo. Još i danas naziru se ostaci kamenitih temelja pilane Vita na Miljanici i Fila iz Luga — Ratković, a močilima obraslim u šaš nema ni traga.

Modruš i njegova okolica obiluju prirodnim i povijesnim znamenitostima, ali današnjim načinom života, prebrzim tempom življenja i nekim novim stremljenjima, na žalost, ostaju neiskorištena i gotovo neprimjećena.

#milansalopekbičanić #šumarskestaze #modruš #prirodneznamenitosti #povijesneznamenitosti #izlet