Flora okolice starog grada Modruša

Izvor: List Modruš, broj 10 - svibanj 2013.

Fotografija Andrea Radojčić

Razdoblje 14. i 15. stoljeća bilo je vrhunac moći i slave staroga Modruša. Modruš se nalazio na važnome prometnome pravcu. Bio je trgovačko središte i stanovništvo je bilo brojno. O sjaju i veličini Modruša govori i podatak o desetak podignutih crkava, od kojih jedna postaje i katedralom. Međutim, česti turski prodori i ratovanja pomalo će oslabiti moć modruških gospodara Frankopana. Bernardin Frankopan gradi novu utvrdu u Ogulinu, a Modruš gubi veličinu i sjaj. Zbog svojega položaja ostaje tek pogranična stražarnica kao garancija sigurnosti pozadinskih krajeva. Današnji Modruš, nekoć veliki srednjovjekovni grad, jedinstven po svojoj građi, ostao je tek uspomena na slavna minula vremena i prepušten je zaboravu. Na tlu modruškoga kraja priroda je isklesala zanimljive i čudesne oblike: stožaste i šiljaste brjegove, blage proplanke, pitome doline, duboke ponikve, mirisne krčevine, cvjetne livade i šumoviti gorski lanac Kapele. Smještaj Modruša u masivu Kapele uvjetovao je njegove klimatske osobitosti. Prevladava planinsko-kontinentalna klima, a planinski masiv čini zapreku zračnim masama koje dolaze sa zapada, tako da je količina oborina između 1000 i 2000 milimetara. Zime su vrlo hladne i snježne, a snijeg se u prosjeku zadržava 50 i više dana. U modruškome kraju je vrlo česta pojava fena, suhoga vjetra, koji se pri spuštanju niz Kapelu zagrijava i podiže temperaturu. Proučavanjem flore Modruša izvršena je taksonomska i ekološka analiza te analiza rijetke, zaštićene i ugrožene flore samoga staroga grada Modruša i okolnih rubnih prostora na površini od oko 6 četvornih kilometara. Obuhvaćena su sljedeća područja: na jugu selo Javorovica, sjeverno Salopek-selo, istočno dijelovi Jandrlića i Gašparovića, a zapadno se protežu šumske livade.

Rezultati

Proučavanjem flore modruškoga kraja obrađeno je 105 biljnih vrsta.

Taksonomskom analizom potvrđena je dominacija dvosupnica Magnoliatae (87 vrsta), a zastupljenost jednosupnica Liliatae mnogo je manja (15 vrsta).

Slijede golosjemenjače Pinatae (9 vrsta) i paprati Filicatae (4 vrste).

Unutar dvosupnica posebno se ističu:

porodica Rosaceae,

porodica Asteraceae i Cichoriacae,

porodica Fabaceae,

porodica Ranunculaceae,

porodica Betulaceae, te

porodica Apiaceae.

Velika zastupljenost vrsta unutar dvosupnica može se objasniti njihovom pripadnošću onim porodicama koje su u našoj flori općenito bogato zastupljene raznolikim vrstama i rodovima. Na istraživanom području uočeno je nekoliko biljnih vrsta koje su posebno ugrožene, rijetke ili zaštićene. To su:

Ilex agaifolium L. — božikovina,

Orchis morio L. — mali kaćun i

Taxus bacata L. — tisa.

Međutim, svaka biljna vrsta, koliko god bila zastupljena, može se pridružiti ugroženima ako se njome nerazumno postupa. Poznavanje ugrožnih, rijetkih i zaštićenih vrsta vrlo je važno jer samo tako možemo sačuvati i zaštiti prirodnu baštinu.