MODRUŠ

Nema kneževske ni grofovske obitelji u Hrvata čije bi vladanje bilo veliko i prostrano kao što je bio posjed knezova krčkih ili Frankopana. U prvoj polovici 15. stoljeća, nakon smrti bana Nikole Frankopana koji je imao devet sinova, frankopanski posjedi su obuhvaćali gotovo čitavu tadašnju Hrvatsku. Od Ozlja i Dubovca na Kupi pa sve do Sinja i Omiša na Cetini prostirala se je vlast njegova; krčki otok na zapadu, a Knin i Bihać (na Uni) na istoku bile su krajnje točke njegova vladanja. Jedan od Nikolinih sinova, po imenu Martin, razmaknuo je svoju vlast na istoku sve u današnju Bosnu, do grada Kozare i Vrbaškoga grada na Vrbasu. Godine 1302. knez Dujam II. se naziva “comes Vegle Modruxe, Vinodoli atque Senie”, što bi na hrvatskom značilo “knez Krčki, Modruški, Vinodolski i Senjski”, a njegovi potomci tom nazivu dodavaju još i “comes Geczke” – knez Gacke. Po tom zaključujemo da su svojim posjedima smatrali: Krk, Modruš, Vinodol, Senj i Gacku. Kolijevka Frankopana, od kuda potječu jest otok Krk, talijanski Veglia. Najvjerojatniji prvi posjed knezova Krčkih je kaštel Rovoznik (Gradec) koji se nalazi u zabačenom predjelu otok Krka, u blizini Vrbnika. Potječe iz 12. stoljeća kada se njihovo ime spominje po prvi put. Rodonačelnik obitelji je knez Dujam I. koji se obavljajući dužnost krčkog kneza prvi puta spominje 1133. godine u “Zapisu o dogovoru”. Dujam je vladao otokom gotovo pola stoljeća. Svoj su plemićki status u to doba obilježili nazivom “Knezovi krčki” i grbom na kojem se nalazila šesterokraka zvijezda. Zvijezda koja je simbol bogorodice kao kraljice mora, svjedoči i o njihovoj privrženosti katoličkoj vjeri.

Prvi sačuvani spomen o krčkim knezovima datira iz XII st. 1118. spominje se sastanak u biskupovu dvoru u Krku na kojem je prisutan knez Dujam. On je prvi knez roda koji se jednostavno nazivao knezom krčkim. Od njega pa sve do kneza Ivana VII. traje njihova vladavina na Krku. Prema narodnom kazivanju, kneza Ivana Mlečani namamiše na galiju u Omišlju te ga odvedoše u Veneciju. Mlečani su vladali otokom do propasti Republike.
Knezovi Krčki bili su domaća vlastela. Promjena njihova prezimena u Frankopane dogodila se u vrijeme moćnog kneza Mikule (1394. – 1432.). Knez je jednom prigodom boravio u Rimu gdje se sastao s papom Martinom V. Njegovim blagoslovom priskrbio si je pravo da se naziva Frankopanom. U to doba svi su europski plemići nastojali dokazati srodstvo sa starim rimskim plemićima a u tome su im svesrdno pomagali trgovci rodoslovljem koji su time obilato punili svoje vreće. Tako je i naš Mikula, moćan i imućan, došao u vezu s rimskim Frankopanima.
Krčki knezovi Frankopani ostavili su dubok trag u povijesti, kulturi i umjetnosti Hrvatske kroz dugi niz stoljeća, sve do propasti roda pogubljenjem kneza Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom mjestu, 30. travnja 1671.

U srednjem vijeku grad Krk bio je sam za sebe gradska općina s posebnim municipalnim pravima i posebnim gradskim statutom. Ostali dio otoka bio je podijeljen na četiri općine (communis) kojima su u ime knezova Frankopana upravljali podknežini (vicecomites). Podknežini su stanovali u kaštelima ili gradovima (castrum, castello), od kojih neki i danas još stoje, dok su drugi razvaljeni. Kašteli kao sjedišta podknežina bili su u Omišlju, Dobrinju, Vrbniku, Baškoj i dakako u samom gradu Krku u kojem se kaštel nalazi i danas. Glavno mjesto čitavog otoka od davnine je grad Krk.