Beatrice Frankopan – najbogatija žena u Hrvatskoj – 1510.
- Marsela Alić
- Nov 7, 2017
- 2 min read
Ona i njen suprug Ivaniš Korvin bili su jedan od rodom najuglednijih bračnih parova koji su doista prebivali u Hrvatskoj još do pada narodne dinastije. Njihovi golemi posjedi uključivali su mnoge gradove u Hrvatskom zagorju.
Beatrice Frankopan (Modruš, 1482. — Varaždin, 1510.) kći je vojvotkinje Lujze Aragonske i kneza Bernardina Frankopana. Po majci Luisi Marzano d’Aragona, bila je izdanak napuljske kraljevske dinastije, potekle od kraljeva Aragona, Kastilje i Leona. Po jednoj liniji potjecala je i od talijanske obitelji Este, jedne od najmoćnijih dinastija u talijanskoj povijesti. Dakle, Beatrica je imala kraljevske krvi. Odrasla je u Modrušu, uz braću i sestre. Kao dijete boravila je jedno vrijeme na dvoru u Budimu, na kraljevskom dvoru, gdje je poprimila način ponašanja i manire dvorske dame. Njen otac Bernardin Frankopan želio ju je dobro udati. Nakon smrti Matije Korvina 6.travnja 1490. u Beču, pomogao je stabilizirati politički položaj Ivaniša Korvina u Hrvatskoj. Ivaniš Korvin (Budim, 1473. — Krapina, 12. listopada 1504.) bio je vanbračni sin Matije Korvina, kandidat za hrvatsko-ugarskog kralja, a ujedno je bio i najbogatiji pojedinačni svjetovni velikaš u Hrvatskoj i Slavoniji (goleme posjede darovao mu je njegov otac kralj). Ivaniša je odgajao humanist Taddeo Ugoletti, a osim mađarskoga, znao je latinski, njemački i češki jezik.
Beatrice i Ivaniš vjenčali su se u Modrušu u ožujku ili početkom travnja 1496. godine. U ime miraza Ivaniš je dobio utvrdu Bihać i Novi na moru. Nakon ženidbe boravili su dulje vrijeme u Bihaću. Tu im se rodila kći Elizabeta (Bihać, 1497.—Gyula,1508.) i sin Kristofor (Bihać, 1499.—Krapina, 17.ožujka 1505.). Ivaniš Korvin obnašao je čast hrvatsko–dalmatinsko–slavonskoga bana od 1495. do 1498. g. Zbog nesuglasica s kraljem Vladislavom II. smijenjen je, ali je ponovo postavljen za bana 1499. g. i tu je čast obnašao do smrti. Umro je iznenada. Nakon jednoga rizičnoga sukoba s Turcima, kada je zamalo uhvaćen, dobio je groznicu. Uspio je doći do Krapine gdje je umro 12. listopada 1504.g. Prema njegovoj želji pokopan je u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi. Nadgrobnu ploču s likom oklopnika dao je izraditi i postaviti njemu privržen podban Ivan Gyulay 1505. g.
Beatrice je nakon smrti supruga Ivaniša nasljedila velike posjede. Vrijedi upoznati veličinu teritorija koji je bio pod njenom ingerencijom. U Hrvatskoj bilo je to čitavo Zagorje s gradovima: Krapina, Kostel, Tabor, Vrbovec, Lobor, Oštrc, Greben, Bela i Trakošćan. U Varaždinskoj županiji pripadali su joj gradovi: Vinica, Jurketinec i Varaždin. U Križevačkoj županiji: Kalnik, Vrbovec i Rakovec. U Zagrebačkoj županiji: Medvedgrad, Lukavec, Samobor, Lipovec, Jastrebarsko, Vukovina, Steničnjak, Vivodina i Ripač. U Primorju i njegovu zaleđu: Senj, Novigrad, Starigrad, Bag(Karlobag), Otočac, Prozor, Obrovac, Klitovac, Počitelj, Peć, Krupa, Japra i Belaj. K tomu su joj pripadale tridesetnice u Čakovcu i Murskom Središću. U Slavoniji pripadali su joj Morović, Čerević i Gorjani. U Ugarskoj i Erdelju gradovi: Kiseg, Požun, Komarno,Tata, Gyula(Ðula), Šikloš, Salma, Bajmoc, Likova, Orava, Slavina, Strobkõ, Šaroš, Kõ, Lak, Hunjad i trgovišta: Dunatornya, Futak, Debrecen,Túr, Varšány, Halas, Sombok, Tök i Perbác, zajedno s rudama u Zvolenskom(Nowozolio). U Austriji: Rec i Križlag, u Štajerskoj: Ptuj, Radgona i Novigrad. U Kranjskoj: Brežice i Kostanjevica.
Izvori:
povijest.hr
Marija Šercer - Žene Frankopanke
